SAD SAM SVIMA ZANIMLJIVA

Intervju s pjevačicom Mijom Dimšić

Vjerujem u karmu. Mislim da se sve vraća, dobro dobrim i zlo zlim, i nekako živim po tome. To mi je osnovni moto u životu. Mislim da ćeš dobiti natrag to što pošalješ u svijet.

Razgovor u prosincu 2017.

Visoko na glazbenim top-ljestvicama slušanosti, stručna kritika hvali ju i nagrađuje, omiljena je među mladima. Osim toga – Osječanka i bivša učenica OŠ „Retfala“. Sasvim je to dovoljno razloga za razgovor s Mijom Dimšić, u kojemu nam je govorila o sebi i svojoj glazbi.

Jesi li se privikla vidjeti svoj spot i pjesmu na televiziji?

Dosad sam se već poprilično naviknula, tako da mi je to sad najnormalnija stvar na svijetu. Više se i ne obazirem, ali treba malo vremena da se navikneš, pogotovo u početku.

Kakav je osjećaj gledati komentare i reakcije publike?

Nekad je super, nekad baš i ne. Ovisi kakvi su komentari. Ima raznih ljudi na internetu pa se nekad nasmijem i razveselim, a nekad se razočaram. Ali jednostavno se pomiriš s tim da je to dio tvog posla i znaš da, ako izlažeš svoj rad u javnost i predstavljaš ga velikom broju ljudi, bit će raznih komentara. I to je u redu.

HTJELA BITI TETA U VRTIĆU

Jesi li kao dijete maštala o tome da postaneš pjevačica ili si imala neke drugačije planove?

Iskreno, i ne toliko. Uvijek sam voljela pjevati, ali nisam mislila da ću biti pjevačica. Mislila sam da ću biti voditeljica ili novinarka, i takve stvari sam voljela. Kad sam bila mala, htjela sam biti i teta u vrtiću!

Kad si počela pisati pjesme?

Prvu pjesmu napisala sam s 10 godina i s njom sam se prijavila na dječju Euroviziju, ali nisam prošla. Prvu ozbiljniju pjesmu napisala sam kad sam imala 16 godina, kao i neke pjesme koje i danas mogu reći da mi se sviđaju.

Zašto si počela pisati pjesme?

Prvo sam počela svirati gitaru. Onda sam vidjela da puno ljudi i piše, čak i neki moji prijatelji i pomislila sam: Zašto ne bih i ja pokušala? Tada sam shvatila da ti se to može ili jako sviđati ili te ne mora zanimati, a eto, mene je toliko zanimalo da nisam prestala.

Rekla si da sviraš gitaru. Jesi li završila neki studij ili glazbenu školu?

Nisam završila nikakvu formalnu školu, ali sam kod Batoreka završila gitaru, a onda sam se iskušala u tamburi. To mi je jedina škola u kojoj sam učila svirati i u kojoj sam stekla neke glazbene osnove, a ostalo sam naučila sama kod kuće.

MOJ JE SAD COUNTRY

Koja ti je najdraža pjesma ili izvođač?

Jako volim Taylor Swift, pogotovo njezinu pjesmu ”Back to december”, ali jako volim country pjesme.

Zašto baš country?

Zato što me podsjeća na našu tamburašku glazbu koju isto jako volim. Zvuči iskreno, emotivno i ima drugačije instrumente od pop glazbe. Slušam takvu glazbu od srednje škole i to je postao nekako moj stil.

Tvoja pjesma ”Bezimeni” isto je neka vrsta country glazbe?

To je kao pop s primjesama countryja – tako mi to zovemo. Ali u Hrvatskoj nemamo pravi country kao u Americi.

Gdje si sve održala koncerte?

Imala sam dosta koncerata… Prošlo ljeto bila sam u Slavoniji, u Đakovu, Slavonskom Brodu, Vukovaru, u Puli, Rijeci, Splitu, Vodicama, Zagrebu, Varaždinu i Čakovcu.

SAD SAM SVIMA ZANIMLJIVA

Kako reagiraju ljudi kad te sretnu na nekom javnom mjestu?

Jednom me jedna gospođa s djetetom u Portanovi pitala da se slikam s njezinim djetetom, a ja nisam ni sličila na sebe, nisam bila našminkana i nisam uopće htjela da me netko zamijeti i vidi. To se ponekad događa pa moraš uvijek biti spreman i paziti kakav izlaziš iz kuće.

Imaš li problema nositi se sa svom tom pozornošću?

Nekad mi bude malo previše. Ima puno ljudi s kojima sam uvijek imala dobre odnose. Ali ima i puno ljudi koje prije nije bilo briga za mene, a sad sam svima zanimljiva zato što sam stalno na televiziji i radiju. To nekad zna biti naporno zato što si ti jedna, a ima oko 50 takvih ljudi dnevno.

Jesi sa slavom stekla nove prijatelje?

Upoznala sam mnogo mladih pjevačica i pjevača koji tek počinju isto kao i ja, i to su mi zapravo najdraža prijateljstva.

Kako izgleda jedan tvoj dan?

Ako sam kod kuće u Osijeku, imam puno slobodnog vremena, pa ili nešto pišem, pripremam, odgovaram na mailove i poruke… Volim i čitati knjige. Ili idem van s prijateljima. Ako sam u Zagrebu na nekom snimanju ili gaži, snimam ili imam koncert, uglavnom mi se cijeli dan vrti oko toga.

VJERUJEM U KARMU

Imaš li neki moto?

Vjerujem u karmu. Mislim da se sve vraća, dobro dobrim i zlo zlim, i nekako živim po tome. To mi je osnovni moto u životu. Mislim da ćeš dobiti natrag to što pošalješ u svijet.

Imaš li neke planove za budućnost?

Imam puno planova, vidjet ćemo kako će sve to ispasti. Eto, sljedeći mjesec izdajem Božićni album i imat ću koncert u Lisinskom. Sljedeće godine mislim snimati nove pjesme i albume.

Imaš li tremu prije koncerta ili nastupa?

Sve manje i manje. To zapravo bude neka nervoza, npr. što će ljudi misliti o meni i kako će reagirati na moje pjesme. Prije je to bila baš trema u smislu da mi klecaju koljena i trese mi se glas.

Tko je tvoja najveća podrška?

Najveća podrška su mi roditelji i sestra jer znaju da se oduvijek time bavim, da to jako volim. Velika podrška su mi i nekoliko najboljih prijatelja.

Razgovarala: Ana Rakitić
OŠ „Retfala“, 6.b
CIO, Novinarstvo i dizajn, OŠ V. Becića